Moja sestra ide na desnu nogu, ja idem na lijevu. Imena nemamo, ali se prezivamo Air More Uptempo. Kršteno ime nam je "Bulls" iako svješte=eniku nije bilo predrago što smo jarko crveni i dobili smo kršteno ime prema rogatoj životinji.
.jpg)
Franjo je vidio naše pretke prvi put u albumu sa sličicama NBA košarke kada je imao 6 godina. Scottie Pippen je tada bio najveća zvijezda Bullsa pa je dobio prostor za dvije sličice - na gornjoj torzo, na donjoj noge. Franjo je dobio samo sličicu nogu, a na njima su bili naši pradjed i prabaka, crno-bijela kombinacija s velikim slovima kojima je pisalo AIR. Franjo nije znao što to znači, ali je otada zaljubljen u našu porodicu.
.jpg)
Nazivao nas je "Svetim gralom". Mislio je da se nikada lično neće dočepati nekog od nas, ali to se promijenilo prije nekoliko mjeseci, dvadesetak godina nakon prvog susreta s nama.
.jpg)
Naša prva slika s Franjom - kvalitetna kao i ekipa Bullsa 96-e!
Drago mi da ga znamo. Dobar lik, mijenja čarape svaki dan, nekad i dva puta. A čini mi se da je i njemu drago što je upoznao nas. Iako ima pun ormar tenisica, mi smo od tog trenutka najviše proživjeli s njim, čak toliko da Pumice, Reebokice i Adidaske redovno kukaju jer one nisu u rotaciji. Prošli smo sve. I sunce i mraz, i cvijeće i blato i trčanja na 14-icu i ples do jutra.
.jpg)
96 kilograma. Kao posvađani ljubavnici. Kao godina u kojoj je nastao naš model...
Franjo se mučio s viškom kilograma, a bome smo se i mi mučili s viškom njegovih kilograma. I onda se nešto promijenilo.
Počeli smo viđati Zagreb noću. Duge šetnje bez cilja su mi bile najdraže. Mirni downtime uz NBA klipove na YouTubeu je zamijenio hardkor napucavanjem lopte na koš. Nama je bilo drago, jer dok Franjo gleda NBA u fotelji, krevetu ili kauču - ja sam se brutalno dosađivao u predsoblju. Kad je počeo basket, živnuli smo. Bez obzira što je mrak padao sve ranije i što njegovi šutovi nisu uopšte upadali u koš.
Pomogli smo mu amortizovati doskok i sačuvati koljena. Tome i služe ovi vazdušni mjehurići koje imamo svuda. Franjo je sve iz sebe izbacivao na skoro napuštenom terenu na Sopotu (*svira theme song One Tree Hilla*), naš džon mu je davao stabilan grip, a komplikovan način vezanja mu je dao stabilnost u skočnim zglobovima.
Sestra i ja ga podupiremo svakog dana pa smo i sami primijetili da je lakši, stvarno fizički lakši. I bolje se osjeća. Bar nam tako djeluje. A i šut mu je bolji.
Neki brojevi se mogu promijeniti - kao taj broj kilograma koji je pao za 12 u tri mjeseca. Ali mi smo uvijek 41, baš za Franjina široka stopala. I ne idemo nikud. Osim kad Fro ide.
.jpg)
Jedna na prstima. Ne možemo imati session bez jedne na prstima.
Na nama velikim slovima piše Air. To ti znači zrak. Otkad smo s Franjom, više se ne uspuše kada mora odraditi sedam katova stepenica u novoj zgradi. Više ne diše teško kad ostane sam. Prošli smo svašta, a najvažnije od svega je da je u posljednjih nekoliko tjedana napokon došao do zraka, a mi smo s njim svaki korak puta.
#1
