Sa vremena na vrijeme često uhvatim sebe razmišljajući o budućnosti. Riječ od 9 slova koja ima tako rok trajanja. To čudno vrijeme koje provedemo jedva čekajući da se dogodi. Iščekivanje novih prilika i događaja usko vezani za nas osobno. Pomalo sebično, zar ne? U mojim godinama mladi se boje za sutrašnju misteriju pa se okreću i još uvijek žive u prošlosti, misleći da je to već poznato utočište. Svi ljudi različito zamišljaju budućnost, za neke je dobra, vesela i radosna a za druge tužna i bolna.
Ja uvijek biram da idem u susret. Čekanje mi djeluje kao gubljenje bitke u kojoj se nijesam borila. Preda mnom je moja budućnost, nejasna ali stvarna, a iza mene samo uspomene. Ostvarujući svoje želje i ciljeve ponekad moram skrenuti sa već utabanog puta na neke nove životne staze. No, prije skretanja i lova na velike želje i ciljeve trebamo da se zapitamo, možda, da li nas to čini srećnim ili se ponašamo sebično trčeči za sopstvenim snovima? U rasponu između prošlosti i budućnosti, nam ostaje sada. Ako se sada trgnemo i čeznemo za nečim u što duboko vjerujemo možda nam se budućnost promijeni, kao što sam ja tamnu odjeću zamijenila sa bojama. Ne znam još uvijek odgovore ali ako počnem danas pričati priču kakvu želim da živim vidjeću kreaciju na djelu.
Patike koje nosim su nastale 1980-tih, to jeste u prošlosti. Navedene kao patike za košarku koje se nijesu našle u skupini Adidasovih popularnih patika. Međutim, sa novom i unaprijeđenom tehnologijom Tubular patike inspirisane točkovima auta su unikatne na svoj način i definitivno su ispred svog vremena. Dokazuje da ma koliko god prošlost izgledala tmurna i loša, možemo sadašnjost i budućnost napraviti onakvom kakvom zaista želimo. Jer čak i najmanja stvar vam može promijeniti život. U trenutku se može desiti nešto neočekivano što vas šalje na put o kojem nijeste sanjali, u budućnost koju ne možete da zamislite.
#myfutureisbright,
Mimi
