RAD KORISNIČKE SLUŽBE

radnim danom 9:00 - 14:00

BESPLATNA ISPORUKA

za narudžbe iznad 200 kn

ROK ISPORUKE

3 do 5 radnih dana

PLAĆANJE NA RATE

do 12 rata bez kamata

R1 račun

potrebno se registrirati kao pravna osoba

Blogger Pick
22.02.2017.

KAO GAZZELA PO BURMI

Myanmar nekoć zvan Burma, zemlja je od 50 milijuna stanovnika i burne prošlosti. Neki dijelovi zemlje još uvijek su zatvoreni za strance dok su  ovi ostali tek nedavno otvoreni za radoznale putnike. Smještena je u jugoistočnoj Aziji, na obalama Bengalskog zaljeva i Andamanskog mora dok joj se granice sudaraju s Bangladešom, Indijom, Kinom, Laosom i Tajlandom. Tračak kulture svake od tih zemalja osjeti se u zanimljivoj Burmi. Čudesan je to spoj svih tih susjeda, a da je pri tome ova zemlja zadržala svoj vlastiti identitet.

 

 

Imali smo samo tri tjedna, a željeli smo vidjeti i upoznati što više možemo o Burmi. Zbog nekoliko desetljeća promašene politike i izolacije od ostatka svijeta i zatvorenih granica, Burma je danas jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta..

 

Putovanje smo započeli u Mandalayju,  nekadašnjoj prijestolnici na sjeveru. Prvi dojmovi grada, koji broji oko milijun stanovnika, su nasmiješena lica ljudi koji žive na ulici, barem tako izgleda jer su gotovo svi u isto vrijeme van kuća, a ulicama se šire mirisi hrane svih boja i intenziteta. Sve kreće izlaskom sunca i završava prekrasnim zalascima. Odlučili smo rentati motor, ali zbog nevjerojatno kaotičnog prometa koji je istovremeno uključivao automobile, trube, buseve, motore, pse, mačke, krave i pješake, nismo bili sigurni je li to dobra odluka. Svako novo raskrižje značilo je novu sijedu vlas na glavi. No vjetar u kosi, pijesak u Gazellama i vrijedilo je pronaći put van grada i voziti se po okolnim selima. Atmosfera je mirnija, a lica sretnih ljudi su nas ispunjavala, jednako kao i prekrasna priroda. Pronašli smo i najduži drveni most na svijetu.

Nastavak putovanja Burmom značio je put brodom niz svetu rijeku IrrawaddyI koja izvire u Himalajama. Nakon deset sati putovanja starim brodom stigli smo u Bagan. Impresivnih 2500 budističkih hramova nalaze se u jednoj dolini, a na vrhuncu nekadašnje moći  u 11 st. bilo ih je preko 10 tisuća. Kako biste ih obišli što više najbolje je iznajmiti motor što smo i napravili. Ponovno vjetar u kosi, pijesak u Gazellicama i hrabro smo progutali kilometre čudesne doline.

Nakon Bagana valjalo je posjetiti jezero Inle Lake - vrlo turistički dio, ali svakako vrijedan posjeta. Malim čamcem vozite se kroz sela na vodi, a impresija kako je život na vodi zanimljiv ne prestaje. Škole, pošta, dućani, vrtovi na vodi - sve je tu, a dečki su čak u jednom trenutku zaigrali nogomet na jednom od većih otoka u selu. Boraveći pored jezera odvažili smo se i na dvodnevni treking na Slonovu planinu kako je zovu (eng. Elephant Mountain). Iako Gazelle nisu primarno stvorene za planinu, hrabro su izdržale izazov.

 

 

Iduća postaja bila je plaža Ngapali beach u Bengalskom zaljevu. Indijski ocean, palme, bijeli pijesak, bungalovi na plaži  - lijepo je, ali za naš ukus previše turistički, a i resorti koji nude baš sve nisu nimalo izazovni. Nakon nekoliko dana odmora na toj lokaciji krenuli smo za Yangon, prijestolnicu sa sedam milijuna ljudi. Prekrasna kolonijalistička arhitektura danas je u jako lošem stanju, ali je definitivno nešto zbog čega je ovaj glavni grad šarmantan. Obišli smo Aung San market i oduševili se raznolikošću svega. Drago kamenje, tkanine, umjetnine, domaća hrana, sve to ovdje čini jedan konstruktivan kaos.

 

Večer smo završili također na marketu, ovog puta noćnom koji je posvećen hrani. Ovdje ćete probati sve njihove specijalitete i to za sitne novce. Upoznali smo novog prijatelja iz San Francisca s kojim je noćna šetnja ulicama Yangona postala uzbudljiv cruising kroz noćni život. Tako smo na kraju završili na nekom privatnom partyju, a što se dalje dogodilo više se niti ne sjećam. ;)

 

 

Sad nam je već ponestajalo vremena, a trebalo je vidjeti jug Burme za koji kažu da je najljepši i najmanje turistički dio zemlje. Uputili smo zato prema Daweiju i završili u malom komadiću raja zvanom Sinhtauk beach, udaljenom 30 km od Daweija. Ovdje nema toliko komercijalnog turizma, nema zapadne kulture i sve je još nekako neistraženo, kao da tek čeka sve one hotele i resorte da se ovdje dosele. Kroz koju godinu to će se vjerojatno dogoditi i mjesto će biti neprepoznatljivo i zato je ovo bio pravi trenutak za posjet jugu.

 

Prekrasan jug označio je i kraj ovog putovanja kroz Burmu. Bilo je vrijeme za povratak u malom autu s dvoje Francuza, vozačem i dvoje domaćih u gepeku, s hrpom stvari na krovu. Tajlandska granica bila je na vidiku i tu završila ova burmanska avantura. Premalo vremena za tako veliku i lijepu zemlju, ali nadam se da se vidimo opet...

 

Bare

Trenutno nema komentara

Slični članci