Želelja bih da vam ispričam kratku priču o tome kako sam upoznala Anjina stopala...

Prvi put sam vidjela ovu devojku u Novom Sadu... Bio je hladan, radni dan i radnju je tog dana obišlo svega deset ljudi...Na mojoj kutiji se skupila prašina, jer ko nosi 42? A onda me je iz dubokog sna probudio entuzijazam prodavača - s pričom da me želi probati djevojka koja me je primjetila na nekom blogu (em je nogata em prati nekakve blogove)...
Ok, hajde... možda ima nade da konačno izađem iz kutije...

Iako je djelovalo kao ljubav na prvi pogled, vraćena sam u svoju kutiju. Izgleda da mi nije bilo suđeno da odem od tamo....

Nakon prvog i neuspjelog pokušaja da napustim hladno skladište, transportovana sam na novu lokaciju pod izgovorom da je veća vjerojatnoća da u Beogradu neko nosi moj broj - poslana sam u  Ušće shopping centar... Jednog nedjeljnog popodneva, začuo se poznati glas - glas ženske osobe koja je prepričavala kako udobniju patiku nije probala. Zamolila je da me proba. Hoću li ovoga puta imati sreće da izađem iz ove gungule?

Provirila sam iz kutije i imala šta vidjeti - to je ista ona djevojka koju sam upoznala u Novom Sadu! 

Moram priznati da sam se i ja obradovala...ne samo što je zima pravo vrijeme za mene, već mi se činilo da ćemo se super slagati moja potencijalna vlasnica i ja.  Osim toga, postojala je šansa da ću konačno upoznati svijet izvan kutije...

Nakon što me je opet probala, to je bilo to - odlučila se na kupovinu! Dok me je nosila prema kasi, društvo s police bilo je pomalo ljubomorno. 

Bila sam ponosna, jer ću konačno imati šansu da ispunim svoju misiju - da zaštitim svog vlasnika od hladnoće i snijega!

Vidimo se na ulicama!

Pozdrav,

Duckboot LF1

Anja Marković